Povijest

Povijest

by ngadmin68 / 1 godina

Početci NG-ljeta

Uoči 14. Novogradiškog glazbenog ljeta slijedećih dana objavljivat ćemo više prigodnih tekstova o ovoj izuzetnoj manifestaciji, te vas prisjetiti na neke događaje iz prošlosti. Kao da je jučer bilo, prvo Novogradiško glazbeno ljeto u našem gradu. U tadašnjem prostoru gradske kavane (sada je ondje trgovina DM) užurbano se pripremalo sve za prvi press centar. Djelatnici HT-a priključivali su dodatne telefonske linije. Drugi već donose telefone, fax uređaje i pravimo mali improvizirani studio za „javljanja uživo“ kolega novinara iz drugih redakcija. Medijski pokrovitelj Hrvatski radio Nova Gradiška.„Da li ti još što treba od tih uređaja?“-pita me Zlatko Štefanac „Katica za sve“ kada je riječ o organizaciji i dodaje: „Ponudi glazbenicima piće. Jedan konobar ima zadatak taj dio evidentirati. Daj im koliko hoće, ali valjda se neće nadimati?“-dodaje Zlatko i užurbano odlazi jer ga već zovu sa svih strana..Okupljaju se prvi glazbenici i naručuju prvo „piće na račun kuće“. Zdravko Podgornjak donosi plave crvene i žute blokove ulaznica i kaže: „Dečki, ovo bi moralo biti dosta za ova tri dana, i previše“. Željko Brčić-Duša ulazi u „press centar“odmahuje rukama u društvu Šime Jovanovca, spominje nekakve avanse, razglase, plaćanja, čas se smije, čas živčani. Pokraj pozornice je Antun Špoljarić-Špoljo, kasnije će se ispostaviti, nezaobilazni organizator dolazaka i odlazaka glazbenika na pozornicu. Špoljo se čudi razglasu i kaže kako to sve mora dobro zvučati kad ima toliko zvučnih kutija. Tu je i velika rasvjeta na pozornici, kakvu još nismo vidjeli u Novoj Gradiški. U središnjoj gradskoj ulici, baš na uglu kod kavane, završava se velika pozornica koja će u potpunosti pregraditi ulicu, postavlja se veliki plavi tepison, montiran je veliki razglas Šime Jovanovca. Svi „viđeniji“ glazbenici šireg novogradiškog područja „muvaju se“ oko pozornice, slijedi prva tonska proba. Lobo donosi plakatu , gledamo stilizirani znak krovišta crkve sv. Terezije, zaštitnog znaka našeg grada, kako je ukomponiran i stiliziran u naziv „Novogradiško glazbeno ljeto“. Sve je tako neobično za nas monumentalno i na prvi pogled dobro. Prvo Novogradiško ljeto se pripremalo nekoliko mjeseci unaprijed. Sve su inicirali tadašnji „ljudi od glazbe“ okupljeni u podružnicu Hrvatske glazbene unije. Zlatko i druge kolege objašnjavali su na nekoliko sastanaka kako su to zamislili, a drugi su pozorno slušali. Kad je došlo do toga da treba „podmetnuti leđa“ bilo je već nešto manje ljudi, pa je dobro da je dogovorena suradnja s vatrogascima, policijom, nekim udrugama mladeži. Bit će promovirana i glazbena kazeta na kojoj su mladi glazbeni sa novogradiškog, pa i šireg područja. Na brzinu okupljam ekipu (Badžo, Mišel, Duša…) i snimam jednu od pjesama kod Slavka Mikulića u studiju. I tako se pjesma „Uvrijedio sam te“ pojavila na toj kazeti uz bok tada još nepopularnoj COLONIJI koja je za ovu prigodu izdvojila pjesmu „Nek’ vatre gore sve“. Pjesme su (na brzinu) pripremili još neki naši glazbenici. I započela je (ludnica) prvog Novogradiškog glazbenog ljeta. Izredala se čitava plejada najboljih hrvatskih tamburaškii pjevači, tu su dakako i domaći poznati i nepoznati rock-eri i „zabavnjaci“. Doslovno „rijeke ljudi“ su se u tih nekoliko dana slile u grad i prvo Novogradiško ljeto je 100% uspjelo. Novinari koji su izvješćivali o događaju, a bilo ih je više nego što smo mogli i pretpostaviti, danima su pisali hvalospjeve o boravku u Novoj Gradiški i izvrsnom glazbenom događaju. U šali znamo spomenuti da se već tada vidjelo da neki glazbenici (a i novinari) „nisu baždareni“ ni za jelo ni za piće. Nismo niti znali da je to tek početak jedne velike i lijepe priče koja je eto hvala Bogu potrajala i transformirala se i mijenjala svih ovih godina. Nismo ni mi više onako mladi kao tada, ali barem nekima od nas drago je što smo eto bili u organizaciji na samom početku, kada zapravo i nismo znali u što se upuštamo. Kasnije se nešto malo i eksperimentiralo, bilo je i neprimjerenih kritika i zavisti, zločestoća i tipičnog našeg hrvatskog jala, ali svakako treba posebno priznati nekima što su prije sveg izdržali u svojoj upornosti svih ovih godina. Najčudnije od svih pitanja u svezi ovoga je ono:“Da li Gradu Novoj Gradiški treba Novogradiško glazbeno ljeto?“. Posebno zbog Novogradiškog glazbenog ljeta treba reći hvala: Zlatku Štefancu. Željku Brčiću, Antunu Špoljariću, ali i njihovim obiteljima i prijateljima koji se posebno angažiraju u ove dane (dakako da je lista zaslužnih i znatno dulja) . Kad bi smo samo trebali nabrojati tko je sve nastupao u ovih 14 godina na toj manifestaciji, trebalo bi nam puno prostora. I u slijedećim tekstovima, prisjetit ćemo se nekih.

X